Hakaton – New York, London, Beč, Podgorica

Ne postoje riječi kojima bih opisao svoje uzbuđenje koje sam osjećao kada sam posjetio prvi hakaton – TC Disrupt New York.

Dok 94 (Pier 94), veliko skladište, nekada vjerovatno puno svakakve robe koja je doplovljavala u Njujork, za ovu priliku prepuno velikih stolova i glava poređanih u krug. Bilo je tu svakakvih, mladih i malo mlađih, plavih, crnih, žutih, crvenih, ima i velikih, ali i malih. Ali nekako je svima njima jedna stvar zajednička, svi imaju žar u očima iz kog se vidi da su došli baš oni da pobijede.

Nagrada na TC Disrupt je bila, vjerovali ili ne, prolazak u Startup Battlefield. Zamislite situaciju gdje vam neko za vašu demo aplikaciju, koju ste izgradili za 24 sata, ponudi da se pojavite pred investitorima. Tema – “nema teme”, pokaži svoju kreativnost u bilo kom obliku! Vrijeme prezentiranja, ravno jedan minut! Zar to nije dovoljno (de)motivirajuće da date svoj maksimum. Zar ovo nije pravi izazov za sve koji se imalo razumiju u tehnologiju i imaju kreativne ideje? Zar to nije super izazov za programere sa ili bez ideje?! Trebali ste samo vidjeti atmosferu za vrijeme prezentacija. Smijeh, nervoza, suze, dovikivanje, došaptavanje, uigravanje sljedeće prezentacije u poslednjoj sekundi. Fantastično!

Hakatoni su po definiciji mjesta gdje se srijeću programeri, dizajneri i projekt menadžeri koji zajednički, u grupama od 3 do 7 ljudi, rade na nekom softverskom projektu. Hakatoni su još uvijek u procesu evolucije i mislim da se mogu jednostavnije opisati kao mjesto gdje se srijeću ljudi sa idejama i ljudi sa znanjem iz programiranja, a svi imaju zajednički cilj da naprave nešto novo. Hakatoni više nisu orijentisani samo na uski krug ljudi koji poznaju određenu tehnologiju i određenu problematiku. I dalje takvi postoje, ali se organizuju i oni koji su okrenuti preduzetništvu, tako da je prava vrijednost današnjih hakatona višestruka.

Da je to stvarno ovako, pokazao mi je i Seedhack u Londonu. Imao sam čast da učestvujem kao mentor i moram vam reći da sam tada bio jako zabrinut svojom ulogom i pitanjem da li ću moći da je ispunim. Organizator je dao sve od sebe i da mentore nauči. Potrudili su se da sve protekne u najboljoj atmosferi pa i moje mentorstvo. Interesantno mi je bilo vidjeti ljude koji se ne poznaju, koji su došli sa raznih strana Evrope da se okušaju u ovom projektu. Koncept hakatona je bio ovakav:

  • Prvo ide predstavljanje partnera, odnosno kompanija koja daju na korišćenje API (Application Programming Interface, odnosno funkcionalnost koju možete iskoristiti kao programer), a koje su u skladu sa temom hakatona.
  • Nakon toga su se predstavljali pojedinci koji su imali ideje vezano za realne problem u životu koji još uvijek nisu riješeni ili su riješeni na loš način ili su korišćene stare tehnolgije.
  • Odmah po prezentovanju ideja kojih je bilo petnaestak, nastalo je spontano druženje. Ljudi su razgovarali i pokušavali da formiraju timove. Vjerovali ili ne, svi, ama baš svi koji su tu bili, su se nekom priključili, tako da je ova grupa pojedinaca koji su maltene bili stranci na početku okupljanja formirali timove od 3 pa do 6 članova.
  • 24 sata programiranja…
  • Nakon vremena predviđenog za programiranje došlo se do momenta predstavljanja demo aplikacija, za šta je svaki tim imao 5 minuta na raspolaganju.
  • Po završenom predstavljanju žiri je izabrao najbolju demo aplikaciju ali i najbolju ideju koja je dobila pozivnicu za Seedcamp. Dakle, i ovdje je nagrada bila da se ideja opisana jednom demo aplikacijom pretvori u startup projekat.

Sve u svemu, učesnici hakatona većinom i dalje jesu programeri (ovakvi ili onakvi), i 90% učesnika hakatona jesu geekovi koji znaju sve o tamo nekim serverima, protokolima, bazama podataka i čudnim jezicima. Ali među njima danas ima i vizionara, ljudi koji se ne bave programiranjem, ali znaju kako tehnologija može da se upotrijebi. Ljudi koji umiju da riješe neki problem korišćenjem tehnologije. I zato su ovi, ja bi ih nazvao startup hakatoni, jako važni. Jer osim što omogućavaju programerima da se druže, da razmjenjuju iskustvo iz programiranja, oni spajaju jednu usko specijalizovanu dimenziju sa realnim svijetom preko pojedinaca bez obzira da li znaju da programiraju ili ne.

Na kraju, želim da istaknem još jednu činjenicu – sponzori ovakvih dešavanja su kompanije koje kreiraju budućnost. Jer jedan od ciljeva hakatona, pored traženja novih ideja i razmjene znanja iz programiranja, jeste i popularizacija novih tehnologija. A to kompanije sponzori upravo rade pružajući na korišćenje svoju API tehnologiju.

Author: Predrag Lesic

još uvijek se pronalazim :D

Share This Post On

1 Comment

  1. Sve u svemu, učesnici hakatona većinom i dalje jesu programeri (ovakvi ili onakvi), i 90% učesnika hakatona jesu geekovi koji znaju sve o tamo nekim serverima, protokolima, bazama podataka i čudnim jezicima. Ali među njima danas ima i vizionara, ljudi koji se ne bave programiranjem, ali znaju kako tehnologija može da se upotrijebi. Ljudi koji umiju da riješe neki problem korišćenjem tehnologije. I zato su ovi, ja bi ih nazvao startup hakatoni, jako važni. Jer osim što omogućavaju programerima da se druže, da razmjenjuju iskustvo iz programiranja, oni spajaju jednu usko specijalizovanu dimenziju sa realnim svijetom preko pojedinaca bez obzira da li znaju da programiraju ili ne.

    Post a Reply

Vaše mišljenje: