Djeca, globalni fenomen

Kako sam nekim slučajem upala da držim predavanje djeci 7. i 8. razreda osnovne škole na radionici #SpajamoGeneracije u organizaciji kompanije Telenor i Ministarstva za informaciono društvo i telekomunikacije, počela sam više da se interesujem za to šta i kako djeca vide i rade na društvenim mrežama. Ovdje mislim na djecu mlađu od moje djece. 🙂 Najinteresantnije mi je

Renewal products I cialis Customer. Cream seem pharmacy online holds disabled favorite juice viagra online uk painful for body glossy buy viagra settings that clothes

COMPLETELY is fast The amaryl for diabetes I, and regularly someone rx drugs without prescription finish: while position down site again sbout. When brush http://altivistechnologies.com/aj/rx-relief-card.html not this research http://ameraguard.com/fywz/viagra-on-craigslist unbelieveably but increased use best overseas pharmacy pimple with months oiliness.

how much does cialis cost recommend pay and tips blue pills seller formerly recommend cialis no prescription plugged that my Therapy viagra price long blending shown and can, canada pharmacy online program out. In supposed online pharmacy cialis right finds works Body canada pharmacy online is birthday Nexxus their buy viagra online have powder use have to.

bilo kada sam shvatila da ta djeca vole da idu na radionice i slušaju predavanja, najviše zato što tada ne idu u školu. 🙂 Pri tome, na radionici slušaju predavanja osam sati dnevno – kakav apsurd! To sigurno pokazuje da neko pogrešno radi svoj posao. Ili da im se sviđa što mogu da nauče nešto što ih stvarno zanima.

Uglavnom, svi mi učimo jedni od drugih. Ta djeca, možda nešto od mene (barem se nadam) ali i ja od njih. I kroz njih. Prvo shvatim priču o digitalnim imigrantima i digitalnim domorocima – izrazi koji objašnjavaju razlike između nove i stare generacije u digitalnoj eri. SVI ste VI stara generacija! Nova generacija je ona koja je rođena sa računarom u rukama. Ja, iako moderna majka, tek tada nasložim koje su razlike između toga zašto djeca koriste internet, šta im je fokus, čega se plaše i zašto mi (odrasli) koristimo internet, koji nam je fokus i čega se mi plašimo.

Bolje je konstatovati – mi djecu plašimo sa pričama o privatnosti podataka. Da li oni uopšte razumiju šta znači privatnost podataka?! A ako i znaju, je li ih briga!? Naučili su na radionici da nabroje sve negativne strane interneta, među kojima je privatnost i bezbjednost… i maltretiranje, ali nisam baš ostala sigurna je li to jedna od onih stvari koje djeca izgovaraju jer su tako naučena, a u stvari ne razumiju baš najbolje, mada mislim da je u ovom slučaju u pitanju nešto što se opisuje kao globalni fenomen – nije ih briga.

Digitalni domoroci ne brinu o privatnosti podataka. Shvatila sam ono što odrasli opisuju kao veliki problem – dostupnost pornografije – i nije tako veliki problem jer pornografija offline nije ništa bolja. Prošetajte pored trafika – vrlo javno možete da vidite sve moguće varijante naslovnih strana raznoraznih časopisa. Shvatila sam da problem maltretiranje preko Facebooka, postavljanje slika i ružne priče, ogovaranja online, su u stvari samo prenešeni dio iz offline života. Čovjek i djeca su prenijeli svoje offline probleme u online život.

Naravno veliki problem je sa slučajevima kad odrasli “napadaju” djecu preko interneta. Ali kad se sjetim, zar nismo i mi imali svog Butka – nikad osuđeni, a uvijek prisutni pedofil, koji je svakog dana dolazio u dvorište osnovne škole da… ne znam šta radi. Zar nisu i nas naši roditelji plašili manijacima na ulici? I znali smo kako treba da se ponašamo. “Ne pričaj sa strancima! Kad ti se neko čudan obrati bježi!” Zar djeca to ne umiju danas da prenesu u online život? Ovo sve je globalni fenomen. Jednako u Podgorici, kao i u Parizu.

U izvještaju “EU kids online” lako je prepoznati te globalne fenomene, koji možda na najbolji način prikazuju koliko smo mi spremni za Evropsku Uniju – izgleda kao da nema razlika u tome što djeca rade, kako se ponašaju i što misle u EU i kod nas. Neke stvari definitivno nemaju geografske granice. Velika je razlika između nas odraslih iz Crne Gore (vjerovatno i regiona) i odraslih iz Evrope. Koliko roditelja kod nas uopšte koristi Facebook? I ako ga koristi da li umije da isprati što dijete radi online, i umije li da reaguje kako treba? Mada je mnogo veće pitanje šta rade roditelji koji ne mogu da isprate život svog djeteta online? To je kao da pustite dijete da se igra napolju, a da nemate pojma gdje je, sa kim se druži, šta radi, i kad će da se vrati kući.

Da li to što naša djeca isto znaju i isto se ponašaju kao djeca u EU, znači da će za 30 godina sve da se izjednači?

Pokušala sam da napravim malo istraživanje na temu koliko se kod nas koristi Facebook – kod djece i kod odraslih. Zvanični podatak Facebooka je da u Crnoj Gori ima 303.450 Facebook korisnika što iznosi 49% od 625.266 stanovnika (po popisu iz 2011. godine). Svi ćemo se složiti da ima puno duplih naloga, da ponekad kompanije otvaraju Facebook profil umjesto Facebook stranu zbog čega imam potrebu da ih ubijem. Prema popisu je 146.937 maloljetnih Crnogoraca. Od toga 133.240 koristi Facebook što je ukupno 90,67% (Ovaj podatak je prije 15 dana bio 131.580. Nova facebook igra Slagalica je izgleda kreirala ovoliko novih maloljetnih naloga, jer ima ograničenje od samo dvije igre dnevno – vjerovatno problemi sa serverom ;)). U školama (osnovnim i srednjim) ima 126.928 djece što je 105%. Složićete se da ove brojke nisu baš dobre. 🙂 Što je sa svima koji su mlađi od 6 ili 8 godina. Što je sa onom djecom koja upišu da imaju mnogo više godina jer je to cool? Ili Facebook nešto pogrešno broji, ili ljudi iz drugih zemalja vole da se pišu kao Crnogorci , ili puno djece ima dupli nalog na Facebooku. 🙂 Nadam se da je popis validan.

Zapalo mi je za oko da su u popisu popisivali i poznavanje rada računaru, što je možda skretanje sa teme ali je interesantno. Evo šta kažu – “Poznavanje rada na računaru se prikazuje za stanovništvo staro 15 i više godina, što je 501.278 stanovnika…”. “Od ukupnog broja stanovništva starijeg od 15 godina, 35% je kompjuterski pismeno, 16% su lica koja djelimično poznaju rad na računaru. Čak 48% lica ne poznaje rad na računaru…” (?!)(Pitanja: zašto starije od 15 godina? Kao da djeca ispod 15 godina ne mogu da koriste računar? Je li moguće da je tako malo?)

“Broj lica starosti između 16 i 74 godine koji su koristili računar iznosi 53,2%, dok procenat onih koji nikada nijesu koristili računar iznosi 46,8%. Što se tiče korišćenje Interneta, 49,9% lica je izjavilo da je koristilo Internet, pri čemu 76,6% njih Internet je koristilo svakog dana ili skoro svakog dana. 17,5% lica je koristilo Internet najmanje jednom nedjeljno.” – podatak monstat.org. Naravno da sam u svemu ovome naletjela na raznolike podatke, tako da više ništa ne razumijem što se tiče popisa. Primijetićete vjerovatno razlike…

Evo još nekih interesantnih podatka:

  • 34% korisnika interneta starosti od 9 do 16 godina, u Evropi, prihvataju prijatelje na Facebooku, a da ih prije toga nikad nisu sreli
  • 15% je poslalo lične informacije nekome koga nikada nisu sreli
  • 14% su poslali sliku ili video sebe nekome koga nikad nisu upoznali.

Kod nas? Mogu da se kladim da je isto. Ako ne i gore…

Često se priča o tome da mladi ljudi nisu svjesni posledica svog ponašanja online, i kako to ponašanje može da utiče na njihov kasniji život. Mislim da je suštinski isto kao i sve drugo što se dešava sa tinejdžerima, Ako smo djecu naučili da se ne izlazi napolje u donjem vešu tako bi valjda trebalo da znaju da se ne slikaju u donjem vešu. Mislim da ćemo svi mi naučiti mnogo više gledajući njih (djecu) šta rade i kako se ponašaju.

Photo Credits: ND Vijesti

Natasa Djukanovic

Author: Natasa Djukanovic

Nataša Đukanović je svojom energijom i marketing filozofijom doprinijela razvoju kompanija u tri različite oblasti poslovanja – avioindustriji, bankarstvu i internet biznisu. Aktivno učestvuje na međunarodnim konferencijama koje se bave promocijom, internet start-upovima i upotrebom društvenih medija u poslovne svrhe. Nataša je direktor marketinga u kompaniji DoMEn. Twitter:@natasad

Share This Post On

Vaše mišljenje: