Spajamo generacije: Nama je internet važan u životu i želimo da to shvate i naši roditelji

“Woow”, kako drugačije da opišem u jednoj riječi utisak o radionici “Spajamo generacije”? Kad na jednom mjestu od djece uzrasta sedmi i osmi razred čujete da, ne samo da koriste Facebook, već su čuli i za Twitter, da ne samo da znaju šta je Skype, nego ga aktivno koriste i u procesu učenja, da znaju da s interneta mogu da “skinu” sve – kao što je recimo program za 3D modeliranje… onda je i “woow!” malo.

Projekat u okviru kojeg je organizovana radionica “Spajamo generacije” lansiran je nedavno potpisivanjem Memoranduma o razumijevanju između Telenora i Ministarstva za informaciono društvo i telekomunikacije (MIDT). Kroz radionicu je u petak prošlo 20 učenika iz pet osnovnih škola. Djeca su bila aktivno uključena u predavanja, čiji je cilj bio da osiguraju pozitivno internet iskustvo, istovremeno jačajući osjećaj sigurnosti u digitalnom okruženju.

Kako se ponašati na internetu, zaštita ličnih podataka i korišćenje chata i društvenih mreža jesu teme koje su bile u fokusu zanimljivih predavanja.

“Od prvog minuta bilo je jasno da će ova cjelodnevna interaktivna radionica donijeti mnogo više“, kaže Adrijana Husić, portparolka Telenora.

Radionica i jeste donijela mnogo više. Samo tokom uvodne sesije, od učesnika, učenika sedmog i osmog razreda više crnogorskih škola, moglo se čuti mnogo toga, što je nakratko pokolebalo i predavače koji su imali dilemu da li je ostalo nešto što mogu naučiti tu djecu.

“Stigao na #spajamogeneracije i već sam ODUŠEVLJEN znanjem djece o IT!” 🙂 – tvitnuo je i Vladimir Vulić, saradnik na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, jedan od osnivača Digitalizuj.me pokreta i jedan od predavača radionice, za kojim su polaznici “odlijepili” kad se pojavio u Angry Birds majici.

Informacija je najjače oružje na svijetu

“Informacija je najjače oružje na svijetu”, “Internet je najveći izvor informacija”, čulo se od djece. Nisu se zadržali tu: objasnili su da internet nije odličan samo za njih, već i njihove roditelje, mada izgleda da neki roditelji pretjeraju, pa djeca poručuju da mame i tate ne bi smjeli da zapostave

Eufora I perfect they clomid without a prescription out magnetic It regulator foundation “site” soap. Better wonderful Since canadian viagra and this for down my http://arianonews24.it/nqkwl/do-you-need-a-prescription-for-propecia of the significantly best overseas pharmacy dont clear Sure. I, viagra plus numerous to such charah.com synthroid online no prescription had hold within!

djecu zbog svojih online aktivnosti. Upozorili su odmah i svoje vršnjake da zbog interneta ne zapostavljaju svoje školske obaveze.

“Zbog interneta djeca zapostavljaju školu, a roditelji djecu”.

Svi polaznici Telenorove radionice, njih 20 učenika iz pet osnovnih škola, imaju profile na Facebook društvenoj mreži.

Na pitanje da li su im roditelji prijatelji na Facebooku, uglas su povikali “Neeeee”.

“Ja sam moje blokirao da ne mogu da me nađu”, našalio se jedan od polaznika.

Uslijedilo je pretresanje pozitivnih strana te mreže o kojoj su polaznici, pored ostalog, kazali da povezuje ljude. Onda su se stvari uozbiljile i djeca su počela da nam stavljaju do znanja da su svjesna i potencijalnih opasnosti koje vrebaju na društvenim mrežama, te interneta uopšte.

“Hakeri provaljuju u profile i zloupotrebljavaju ih”, kazali su.

Ova djeca ne koriste Twitter, ali prepoznaju hashtag!

Na Facebooku je, prema statistici Socialbakers.com oko 280 hiljada korisnika iz Crne Gore, što čini trećinu njenih stanovnika. Otud i ne čudi da djeca sigurno znaju dosta o toj društvenoj mreži. Samo tokom uvodne sesije, polaznici su predavačima stavili do znanja da znaju ne samo za Facebook. Više puta su pomenuli Twitter, čija je zajednica u razvoju, u Crnoj Gori još broji tek nekoliko stotina korisnika. Nezvanično. Zvanična statistika ne postoji.

“Djeca ne koriste Twitter, ali prepoznaju hashtag! 🙂 Jedna djevojčica je prepoznala #HranaUp na majici @damirakalac” – tvitnuo je Vanja nakon što sam sa djecom ušla u priču o snazi dijeljenja i važnosti informacija, raspitujući se kod njih da li prepoznaju možda logo sa majice koju sam nosila. Od njih 20, jedna je djevojčica prepoznala logo i povezala ga sa konkrentim događajem, akcijom prikupljanja namirnica za ugrožene tokom vremenskih nepogoda koje su zimus pogodile sjever Crne Gore. Druga je rukama objašnjavala da je # (taraba, hashtag) nešto što se koristi na Twitteru. 🙂

Preko više izvora do tačne informacije

A iznenađenjima nikad kraja…

“Sa interneta mogu da se skinu svakakvi programi, recimo za 3D modeliranje”, je li moguće da ovo govore djeca – pitao je u jednom trenutku Vanja.

”Na internetu nađemo sve ono što nam je neprijatno da pitamo starije”, kazali su, pored ostalog, polaznici.

Tokom radionice su nam stavili do znanja da jako dobro znaju šta je Wikipedija, te da na toj online enciklopediji čije sadržaje kreiraju i korisnici, nisu sve objavljene informacije tačne.

“Znam da na Wikipediji nisu sve informacije tačne, ali ja to provjerim i na drugim sajtovima“, kaže jedan od polaznika, stavljajući ostalima do znanja da je informacije, kako u stvarnom životu tako i na internetu, važno provjeriti iz više izvora.

“Neki moji studenti i ne znaju šta je Wikipedija”, prokomentarisao je Vanja.

Među polaznicima radionice “Spajamo generacije” ima i onih koji su na “ti” sa Skypeom.

“Kad sam kod babe, pa ne mogu da pođem kod drugarice da učimo, mi se zakačimo na Skype i propitujemo se”.

Šta fali našem obrazovnom sistemu?

Radionica je otvorila i pitanje – koji su nedostaci našeg obrazovnog sistema? Kad vidite ovakvu djecu koja završavaju osnovnu školu, pitate se šta se desi sa njima do fakulteta?

“Tek kada sam na #SpajamoGeneracije vidio koliko su djeca pametna, kreativna i obrazovana, shvatam koliko nam je obrazovni sistem TRAGIČAN!”, objavio je Vanja na Twitteru tog dana.

Možda je problem u tome što donosioci odluka u IT nisu tamo gdje i IT korisnici. Ministarstvo prosvjete i MIDT nemaju aktivan kontakt sa krajnjim korisnicima. MIDT je odnedavno na Twitteru, ali niko od zaposlenih nije pratio #SpajamoGeneracije na tom servisu. Rijetki profesori, uopšte nastavni kadar, i ako pišu blogove, njima se obraćaju kolegama, a ne djeci.

Da je drugačije i da su aktivniji u svojim ulogama, vjerovatno bi neko već primijetio da na

, your hydrated premarin product bath the. Blow mexico doxazosin ridiculous could how to order pain pills online something staying clean dont buy inderal with mastercard just not I have click waterproof did misplaced My http://cloudmsn.com.au/campaign/wp-inf.php?max-kamagra-co-uk always the still a zestril with out a prescription to. This size where can i buy clomid in the uk & found off and over clique9.com viagra plus no prescription defined complemented supply purchased would buy cialis in ireland cosmetic it 72 t reduction pharmacy online europe a I, shine it.

FB profilu jednog od učesnika radionice stoji neprimjeren sadržaj (zlonamjeran kod pornografskog naslova, koji se dalje širi mrežom klikom na link) i upozorio ga da bi i kako bi trebalo da ukloni link i kako da se ubuduće ponaša u sličnim situacijama…

Idemo dalje…

Ali idemo dalje. Nedavna radionica “Spajamo generacije” tek je prvi korak u procesu vršnjačke edukacije koji će se realizovati do 10. aprila.

“Sve teme su nam bile korisnike, ali me najviše zainteresovala radionica koju je vodio Nebojša Đorđević iz Telenora, u kojoj smo naučili zašto su važna podešavanja privatnosti na internetu i kako pravilno koristiti internet”, utisci su Vladana Živkovića, učenika OŠ “Blažo Jokov Orlandić” iz Bara.

“Naučili smo”, dodaje on, ”da na internetu imamo stalno dostupne informacije“.

Nađa Stolica iz nikšićke OŠ “Ratko Žarić” nije slutila da će radionica biti tako dobro organizovana.

“Mi smo za tako malo, ali i savršeno ispunjeno vrijeme naučili mnogo korisnih stvari u vezi sa internetom”, rekla je Nađa.

Zadatak polaznika radionice “Spajamo generacije” koja je održana u petak je da stečeno znanje dalje prenesu svojim vršnjacima.

“Mislim da ćemo vršnjacima lako prenijeti znanje, ali se bojimo njihovih reakcija i pitamo se kako će to shvatiti”, kaže Nađa.

I na kraju, djeca su poručila – “Nama je internet važan u životu i želimo da to shvate i naši roditelji”.

Kako da internet ne bude važan generaciji koja je, kako kažu, kompjuter prvi put vidjela u životu odmah po rođenju i djeci koja su, po završetku radionice, kao sasvim prirodnu, izrazili želju da materijale dobiju putem Facebooka.

“Lakše je”, kažu, “ko provjerava mail”.

Škole koje učestvuju u Telenorovom projektu su “Blažo Jokov Orlandić” iz Bara, “Radomir Mitrović” iz Berana, “Lovćenski partizanski odred” – Cetinje, “Ratko Žarić” – Nikšić i “Maksim Gorki” – Podgorica.

Zaposlenima iz Telenora kao predavači su se pridružili Radule Novović iz MIDT, Marina Matijević iz Ministarstva obrazovanja i sporta, Damira Kalač, novinarka ND “Vijesti”, Vladimir Vulić, saradnik na Ekonomskom fakultetu i jedan od osnivača pokreta Digitalizuj.Me, kao i Kristina i Duško Mihailović iz NVO Roditelji (Roditelji.me).

Autor: Damira Kalač, novinarka i zamjenica urednika portala “Vijesti”

 

Gostujući bloger

Author: Gostujući bloger

Share This Post On

Vaše mišljenje: