Mapiranje – od zanata do globalnog web fenomena

Posted By Gostujući bloger on Feb 8, 2012 | 2 comments

Hajde da se prvo podsjetimo kako je sve to počelo. Kartografija i istorija mapiranja su mi veoma drage jer su nevjerovatne naučne discipline.

Ljudi su, izgleda, oduvijek željeli da opišu i označe svijet oko sebe. Prva poznata mapa datira iz 16.500 godine prije nove ere. To je bio crtež na zidu pećine koji je prikazivao noćno nebo – dakle, prva mapa zvijezda. U starim civilizacijama je crtanju i proučavanju mapa posvećivana izuzetna pažnja, tako da prve značajne i, za taj istorijski period, napredne mape potiču iz starog Vavilona, Grčke, Rima, Kine, Indije, Mongolskog carstva…

Procvat za modernu kartografiju je stigao za dobom velikih geografskih otkrića. Nastale su mape Evrope i sjeverne Afrike, Azije, obala Amerike – i bile su vrlo slične onima koje danas koristimo. Prvi moderni atlas, tj. kartu svijeta je 1570. godine napravio Abraham Ortelius i nazvao je Theatrum Orbis Terrarum (Theatre of the World).

Oduvijek su me fascinirale te prve mape svijeta. Neko ko živi u 21. vijeku će na Theatrum Orbis Terrarum (prikazana na slici gore) lako uočiti greške, nedostatke i disporporcije. Međutim, uzimajući u obzir vrijeme u kom je nastala, ova mapa je nevjerovatno tačna! U 1570. godini udaljenost nije mogla biti izmjerena pomoću satelita: kartografi su razdaljinu izračunavali koristeći zvijezde kao referentni sistem, a pribor i alati za crtanje mapa izrađivani su od plemenitih metala i drugih luksuznih materijala – dakle, uglavnom su bili skupi i teško dostupni. Da bi napravilii kartu svijeta ovi naučnici su morali da koriste i sastavljaju mape različitih kartografa i da i sami proputuju svijet da bi docrtali predjele koji nedostaju… Pa, recimo da je u ono doba posao mapera zahtijevao potpunu posvećenost.

Danas, međutim, svi koristimo mape – i svi možemo da doprinesemo njihovom razvoju. Zahvaljujući modernim tehnologijama većina nas ima mape na mobilnim telefonima, računarima, tabletima, infopultovima, GPS navigacijskim uređajima… Sve to je postalo moguće digitalizacijom mapa.

Digitalne mape su počele da se razvijaju uporedo sa ostatkom digitalnog svijeta. Kompjuteri, sateliti, GPS uređaji i metod triangulacije iskorišćeni su u postupku kreiranja digitalizovanih mapa svijeta u kom živimo. Prve ovakve karte dobili smo zahvaljujući vojnim istraživanjima. Kako se ispostavilo, od povjerljivih vojnih informacija do web mapa put i nije tako dug.

Što se mene tiče, ključni momenat u digitalnom mapiranju je početak projekta OpenStreetMap 2004.godine. OSM je napravio Steve Coast i osmislio ga je kao mapersku verziju Wikipedije. To je bio prvi web servis koji je dozvoljavao korisnicima da unapređuju mapu. Najveći dio današnje Open Street Map napravili su korisnici – mali segment je otkupljen ili dobijen na poklon od par provajdera ili država. Servis je funkcionisao tako što su korisnici izlazili na teren i bilježili podatke preko GPS uređaja, diktafona, laptopova, dok su šetali, vozili bicikl ili automobil. Zatim su podatke o dobijenim tačkama i rutama konvertovali, uploadovali na server i na osnovu njih mapirali puteve, rijeke, staze i ostale geo objekte. Sakupljanje GPS podataka na terenu i kasnije sređivanje podataka nijesu morali da rade isti korisnici. Takodje, OSM je razvio i desktop aplikaciju za mapiranje Java OpenStreetMap Editor.

OSM je poznat i po prvim Maping žurkama, koje su osmišljenje kao prilika za druženje mapera offline, ali i zajedničko mapiranje. Prvi Map Party je održan 17. jula 2005. Servis je bio veoma popularan i u Crnoj Gori: Dino Rastoder, Radonja Srdanović, Bojan Jovović i #ekipa su napravili mapu Podgorice, koju neko i sada ažurira.

OSM je 2009. godine imao 100.000 korisnika, a danas ih ima preko 500.000, mada je svega 3% njih aktivno na mjesečnom nivou.

Steve vjeruje da je kod OSM-a najbolje to što su mape vlasništvo korisnika a ne nekih velikih korporacija, i da se kao takve mogu mnogo lakše koristiti i distribuirati bez ograničenja.

Sledeći veliki korak napravio je Google sa Google Maps servisom 2005. godine. Međutim, to je bio servis sa već definisanim mapama: Google bi otkupio mape od provajdera i ubacio ih u svoj novi servis.

Google Map Maker servis je počeo sa radom 2008. godine. Nastao je tako što su dva Indijska googlera, Lalitesh Katragadda i Manik Gupta, primjetili da Google mape u većem dijelu Indije izgledaju siromašno ili ih uopšte nema. Problem su bile i mape koje nijesu mogli da otkupe, pošto u nekim mjestima mape nikad nijesu ni postojale. Taj nedostatak je bio evidentan i u velikom dijelu mapa drugih zemalja.

MapMaker je postao inhouse alatka za dopunu Google mapa, da bi kasnije prerastao u web servis. Servis je sada otvoren u 185 zemalja, i ima preko 25.000 korisnika. Međutim, među njima ima mnogo onih koji naprave 1-30 izmjena i njihov doprinos ostane na tome. Sa druge strane, tu je i desetina korisnika koji imaju preko 100.000 unosa, a rekord drži Brigitte sa preko 146.000 doprinosa.

Zašto se Google MapMaker pokazao tako uspješnim? Prije svega zbog jednostavnosti. Da biste počeli da mapirate sve što vam je potrebno je Gmail nalog. Nije potrebno poznavanje globalnog pozicionog sistema, geografske širine i dužine, niti treba izlaziti na teren i skupljati podatke preko GPS uređaja. Sve što je potrebno jeste da odete na mapmaker.google.com i da zumirate na mjesto koje želite da mapirate, a onda dodate liniju, tačku ili poligon. Linije reprezentuju puteve, rijeke, željezničku infrastrukturu, brodske rute. Poligoni predstavljaju planine, jezera, ostrva, zgrade, granice opština, naselja; a tačke su tu da označe mjesta od interesa (Points of Interest), kao npr. kafiće, bankomate, spomenike… U većini slučajeva je za jedan unos potrebno manje od par minuta. Sve je veoma brzo, lako i – krajnje zarazno.

Google se potrudio da ojača svoju mapping zajednicu, pa su organizovane mnoge mapping žurke tj. mapUp-ovi. Sljedeći korak – organizovanje konferencija za super mapere. Prva takva svjetska konferencija je bila održana u Cirihu 2010. godine, gdje su se u fenomenalnom Google centru okupili maperi sa svih strana svijeta. Cilj konferencije je bio da se upoznamo sa stvarima koje Google radi kako bi poboljšao mape i da saznamo više o tome ko sve, na koji način i u koje svrhe koristi mape. Veliki dio ovog susreta posvećen je radionicama koje su držali maper i na kojima su govorili o problemima, idejama i zahtjevima koje imaju. Većina tih zahtjeva i ideja je implementirana nakon ovog skupa.

Nedugo zatim Google je počeo da organizuje manje konferencije, po jednu za svaki kontinent. Sledeći susret mapera sa teritorije Evrope održan je u Barseloni 2011 godine. Domaćini iz Googlea i maperi su se opet smjenjivali u vođenju radionica i razmjenjivali ideje, iskustva i sklapali prijateljstva. Mislim da je ovaj evropski susret bio korisniji od prethodnog jer smo tu mogli da se bolje skoncentrišemo na naše probleme, a i da se bolje upoznamo – naročito maperi iz našeg regiona. Heroji u mapiranju su svakako Rumuni koji su nevjerovatno brzo i dobro izmapirali svoju zemlju. Njihovi unosi su toliko dobri da je Rumunija usla u listu zemalja u kojima je podržana čak i auto navigacija.

Google MapMaker Servis je za područje Crne Gore otvoren 17. avgusta 2009. godine. Stanje tadašnjih mapa je bilo, blago rečeno, katastrofalno: tri magistralna puta, gruba granica, Skadarsko jezero i par rijeka. Počeci su bili teški – moderatori su i po tri puta tražili objašnjenje za svaki unos; poslije pet brzih unosa sistem vas je blokirao da bi spriječio spamovanje; sa moderatorima su vođene debate oko toga da li neka ulica pripada pješačkoj zoni ili ne i da li treba imenovati igrališta… Danas je sve to mnogo organizovanije. Postoji veliki tim ljudi koji nadgledaju sve unose – neki od njih su korisnici, neki zaposleni u Googleu. Sada veliki problem predstavlja kvalitet satelitskih snimaka, pa je neka mjesta nemoguće dovoljno dobro izmapirati. Dobro je, ipak, što se ti snimci obnavljaju i moguće je zatražiti da se urade novi, tj. da se to mjesto stavi u listu prioriteta kada je o novim satelitskim snimcima riječ. Zahvaljujući veoma malom broju ljudi koji na tome predano rade naša zemlja sada je veoma dobro mapirana, a stanje se svakim danom unapređuje.

U inostranstvu sam koristio mobilnu verziju Google mapa i oduševljen sam mogućnostima koje pružaju – od opcije za pregled u 3D-u i šanse da se u gradu orjentišete tako što prepoznajete oblakodere na osnovu 3D modela pa do savršenog sistema gradskog prevoza. Odaberem gdje želim da idem i imam bar 2-3 varijante kako da stignem tamo, sa svim polascima, dolascima i očekivanim trajanjem putovanja. Jednom prilikom me je oduševilo upozorenje u metrou – rečeno mi je da izađem na sledećoj stanici, a u tom trenutku nijesam imao ni pristup internetu ni GPS signal. Nešto tako ovdje ne može da bude urađeno bez reorganizacije cijele transportne infrakstrukture i promjene logike po kojoj stvari kod nas funkcionišu.

Pa, kada ste već ovo pročitali do kraja, okušajte se i kao maperi! Ovdje možete pratiti realtime izmjene iz cijelog svijeta.

Autor: Bojan Ćinćur