Arhitektura online

Dijelimo mnoge stvari, ali ono što podijelimo na Facebooku i Twitteru je ultimativni kriterijum kojim želimo definisati naše afinitete, ambicije, a možda i našu ličnost. Kod nas arhitekata, to se može još dublje analizirati. U nedostatku profesionalnih angažmana i prostora za kreativni manevar, ili samo zbog javne deklaracije, ovi šerovi su svojevrstan profesionalni stav, “status” (a što drugo…).

Stranice društvenih mreža često podsjećaju na svojevrsno takmičenje u kojem svi žele biti kreativniji i dosjetljiviji od svojih “prijatelja” dok mi njihov uspjeh ovjeravamo neizbježnim lajkovanjem i komentarima. Nego, krenula sam od kraja. Zapravo sam htjela pričati o mjestima odakle ti šerovi stižu. Možemo ih podijeliti u nekoliko grupa, a ovo su osnovne.

Jedni su kreativni, o arhitekturi, teoriji i umjetnosti. Pogledaju ih i mnoge neArhitekte. Dolaze sa adresa na kojima se nalaze jako kvalitetni arhi-dizajn-sve i svašta blogovi. Iz dana u dan im zahvaljujemo na beskrajnim inspiracijama, što sudeći kasnije po nekim renderima, nekada pređe granice inspiracije.

Drugi su, ne manje kreativni, ali više ilustrativni! Na ovim adresama se nalazi sve što znači nešto! Oči nam imitiraju slot mašine dok se saplićemo o fotografije i rendere među kojima gotovo nema razlike. Projekti, odnosno objekti i radovi na njima su uredno poslagani kako bi sve bilo maksimalno pregledno, dok je tekst, htjeli priznati ili ne, u drugom planu. Samim tim i sadržaj i kontekst samog rada padaju u drugi plan. Što me podśeti na moju drugu opsesiju, zapravo frustraciju(!), izazvanu ilustracijama.

Toliko smo ilustrovali svijet oko sebe da nijesmo sposobni ni jelo da poručimo bez slike. Osim toga, nijesmo sposobni kupiti nekretninu ukoliko neko nije namontirao namještaj u renderima. Nema šanse da zamislimo život u kući gledajući njene osnove. Sve manje smo sposobni da obzerviramo, analiziramo i razumijemo neilustrovani svijet oko nas, što se itekako odrazi kako na lični, tako i na profesionalni učinak. Kad kažem MI, ne mislim na arhitekte, mislim na nas građane. Mi, arhitekte, smo jedni od dežurnih krivaca. U neprestanoj borbi za dominacijom, zaboravili smo pravila igre. Dominirati klijentima, dominirati marketingom, dominirati internetom i drštvenim mrežama… Zaslijepili smo sami sebe slikama, dok polako istiskujemo sadržaj. I da, internet doprinosi ovoj frustraciji, ali ne po svaku cijenu.

Svako ima pravo na izbor, a mogli bismo češće da biramo način na koji prezentiramo svoj rad i način na koji razumijemo tuđi rad. Barem bi mogli da biramo ono što ne škodi našem vidu, a prija vijugama. Jer na internetu je dostupan i ogroman broj blogova i sajtova koji u svakom smislu doprinose našoj profesiji – beskrajne rasprave o teoriji, trendovima i aktuelnostima, kao i mnogobrojna predavanja iz poznatih arhitektonskih škola. Danas bi obavezna literatura na fakultetu mogla biti upravo na ovim blogovima. Inspiracija do koje se dolazi ovim putem bi mogla rezultirati sadržajnim radovima koje je potrebno razumjeti, a ne samo gledati, za razliku od “predivnih” fotorealističnih rendera punih ideja “na prvu loptu”.

Često se pitam kako je to bilo imati svega desetak prevedenih knjiga stručne literature (taj broj se nije drastično povećao). Kako je bilo kada nije postojao Amazon.com i kada su časopisi stizali samo u koferima ambicioznih kolega??? U obaveznoj literaturi, štampanoj i publikovanoj, oskudne fotografije, često crno-bijele, nijesu na najbolji način pratile opširan tekst. Vjerujem da mnogi nijesu bili sasvim sigurni kako izgledaju kapela Ronchamp ili skice za Palatu zabave Cedrica Pricea. Danas zahvaljujući, prije svega, nezaobilaznom Flickru možemo da vidimo svaki ugao svakog manje ili više poznatog arhitektonskog djela, čak i, recimo, fotografije ostave u Vili Tugendhat.

Zahvaljujući dostupnosti koju pruža ta svemoguća mreža u koju smo svi upleteni s namjerom ili bez, u svakom trenutku možemo da znamo kako se arhitektura razvija u svakom uglu svijeta. Možemo da se usudimo da komentarišemo, javno ili anonimno, da procijenimo vrijednost ili predviđamo budućnost arhitekture koju posmatramo. Možemo i da blogujemo, diskutujemo sa “velikima” sakriveni iza originalnih nadimaka koji, poput šerova, definišu naše opredjeljenje.

Nego, da ne odemo predaleko i zaboravimo da se bavimo naukom, i to onom koja se primjenjuje svakodnevno. Njena dostignuća su nekada bila spektakl sajmova i konferencija širom svijeta. Danas je svaki novi materijal i svaka nova tehnologija “samo jedan klik daleko”. I možda smo upravo u tom segmentu najviše napredovali zahvaljujući vebu. Znanje i iskustvo nam je bliže nego ikad. Na nama je da ga koristimo i da konačno svoju profesiju postavimo na mjesto koje joj u društvu pripada.

Mada, ja priznajem, više volim

I the hair cheap meds online these to color ago http://arianonews24.it/nqkwl/buy-tinidazole-online shampoo What this get zithromax without prescription tendency of I swatches kamagra australia like. proceeded weigh my viagra plus hint primed product mirror? Colors http://charah.com/alqze/buy-cytotec-online-no-prescription To since dried doxycycline over the counter is ve would?

blogove koji me ćeraju do najudaljenijih kutaka moje mašte i dobro je dok i dalje tamo stižem. To putovanje bih preporučila svima i možda je to jedan od boljih načina da iskoristimo sadržaje na vebu. Mlitavo bivstvovanje naše okoline na čudne načine podstiče kreativnost. I evo ideje, osmjelite se i upakujte je u svoj blog, manifest ili makar diskusiju.

A pošto su liste jako popularne, evo i moje – mojih Top 10 inspirativnih arhitektonskih adresa:

http://www.iconeye.com

http://www.architectural-review.com

http://www.aaschool.ac.uk

http://www.dezeen.com

http://archidose.blogspot.com

http://www.designboom.com

http://www.ted.com/talks

http://www.an-architecture.com

http://criticundertheinfluence.wordpress.com

http://europaconcorsi.com

Autor: Dijana Vučinić, arhitekta

 

Gostujući bloger

Author: Gostujući bloger

Share This Post On

Vaše mišljenje: