Silicijumska dolina raste samo u Kaliforniji
Kalifornija uživa blagodeti tople morske struje (Kalifornijska struja) koja donosi svega po malo, dovoljno padavina, dovoljno toplog vazduha, dovoljno sunca. Sve šta posijete više manje i poraste, a poprilično od toga i rodi. Postoji bezbroj primjera da je to stvarno tako, Holivud, Čarlijevi andjeli, Alkatraz, Lejkersi i naravno Silicijumska dolina.
Analizirajući vremenske prilike i neprilike, može se lako zaključiti da sličnih klimatskih uslova, a negdje čak i boljih, ima na više lokacija ove naše male planete. I ako malo bolje sagledate razvoj poljoprivrede, vrlo lako možete doći do zaključka da je poljoprivreda na tim mjestima čak i na većem stepenu razvoja nego u Kaliforniji, ali ostale kulture kao što je filmska ili tehnološka ne da su nerazvijene, nego je to opšta jalovost. To ide toliko daleko da se prosto začudite kad nešto, na tim drugim mjestima, izraste, a kamoli da se za to pročuje po svijetu.
Dobro, ne mogu da kažem da je opšta neplodnost svuda, ima tu i tamo uspjeha, npr. Bolivud u Indiji, ali da je takva koncentracija “plodnosti” po svakom pitanju na jednom mjestu kao u Kaliforniji, e to bogami teško.
Pa ako klimatski uslovi nisu razlog (očigledno su preduslov), šta je onda to još potrebno da bi se na jednom mjestu stvorili uslovi da sve šta se posije to i poraste. Jedino šta nam je preostalo da analiziramo jesu ljudi. Ajmo da krenemo od istoka prema zapadu.
Japan, nigdje jednog inventivnog proizvoda ili servisa u zadnjih 10-15 godina iako su stvorili svoj tehnološki centar za razvoj (upoređujem razvoj tehnologija). Zašto? Ajmo ovako, mladi japanac Jamamoto ima super ideju. Sve on to spakuje u proizvod, servis, šta bilo i ponudi tržištu. Posle 6 mjeseci on dogovori sastanak sa investitorima u Okinavi tačno u podne. Uđe on tako u japanski super brzi voz i tamo negdje na pola puta, dođe do problema sa skretnicom i voz dobije signal da mora da stane. Stoji voz, kasni. Prvo skretničar izvršava harakiri jer je dozvolio da mu se nešto tako desi, pa onda mašinovođa, pa onda šef stanice, pa onda direktor željeznice. Naravno Jamamoto kasni na sastanak, investitori odmah nalaze kako je on neozbiljan i odlaze šaljući mu video poruku Jamamotu da može odma da skoči iz voza, jer njihovih para on neće više nikad u životu vidjet za bilo kakav projekat. Jadni Jamamoto vidjevši da mu život više ne vrijedi ni pišljivog boba, skače kroz prozor taman u trenutku kada Kazimoto pokreće kompoziciju, pošto je prethodno promjenio signalnu lampicu na skretnici, dao saopštenje za javnost nakon preuzimanja direktorske pozicije i pošto je izabrao zamjenika u stanici. Mislim da je situacija u Kini ili Koreji pa možda malkice bolje, jer se na kraju ubija samo ovaj mladi genijalac. Ostali stojećki prime ukore.
Pomjerimo se malo na zapad, Evropa. E tu imamo sljedeću situaciju. Mladi njemac Hans, smisli nešto brilijantno, sastavi, upakuje samo kako to njemci umiju. Svjestan njemačke opsjednutosti tehničkim stvarima, odlučuje da se udruži sa jednim francuzem i jednim italijanom čiji zadatak je da odrade marketing i da ubjede investitora engleza da uloži novac u njegov projekat. Posle 3 mjeseca pronalaženja pravih saboraca, sva trojica odlaze za London. Naveče Hans postroji Đuzepea i Žana kako bi zajedno prošli kroz prezentaciju još jednom i dobro sve utvrdili. Ujutro za doručkom Žan prvo shvati da je zaboravio staviti laptop da se puni i da mu je baterija prazna (kod njega je inače prezentacija), kao i da u Londonu nema sira za doručak šta ga totalmo baca u komu. Toliko je van sebe da je izašao na pogrešnu metro stanicu. Kada je pokušao da nastavi autobusom, ušao je sa pogrešne strane (pogrešan smjer) te se pogubio u Londonskoj ludnici. Đuzepe se nakon izlaska iz metroa toliko raspitivao kod prolaznika kako Žanu da pomogne da najbrže stigne, da je na kraju završio u jednom londonskom pabu sa jednom poljakinjom, jednom čehinjom i jednom parižankom, analizirajući uticaj globalnog zagrijavanja na porast populacije u gradovima. Kad je Hans vidio da je vrag odnio šalu, zaputi se on sam riješen da sakupi nekako novac od investitora za dalje. Kad je stigao, prvo pitanje koje su mu investitori postavili bilo je: “A je li Hans, a koliko si ti do sada projekata realizirao?”. Hans radosno reče “Ovo je moj prvi!”. Mudre glave sa druge strane stola u sekundi odluče “Hans, ti si zelen, dodji kad realizuješ 2-3 projekta”. Pokupi se tako naš Hans pa nazad u Mercedes, j…. novotarije idemo na ono šta je sigurno.
Idemo još više na zapad i eto nas u Kaliforniji. Mladi Keš dolazi kod Pol Grejema iz Ykombinatora i prezentuje mu servis u roku od 5 minuta. Pol veli, “odlično ti je to, ali koji po redu ti je ovo projekat”. Keš kaže “pa znate kako, ovo mi je 3. uspješni od 7 koliko sam ih započeo”. Pol kaže “Projekat ti nije loš, ali imam problem sa tim šta si sam u ekipi, ajde ti fino nađi još dvojicu, jedan da ti se bavi dizajnom, a jedan da se bavi tržištem i potrebama klijenata koji će koristiti ovaj servis, pa dođi ponovo”. I mladi Keš se pokupi, nađe ekipu i posle 3 mjeseca s vrati kod Pola. Ovaj put stvarno dobije lovu, ne veliku, 20,000 USD, ali taman toliko da može da nastavi dalje. A Pol, Pol zna šta radi, ulaže u ljude, ne pojedince nego timove, ne u projekte nego u emocije koje timovi pokazuju. Zna Pol stari mačak da treba i dušu unijet u projekat. Ideja se lako prepozna i koliki joj je potencijal, teži dio je onaj, koliko je tim dobar i koliko je u stanju da uloži emocija u čitavu priču. Pol isto tako zna da ako jedan projekat propadne da nije kraj svijeta, zna Pol da od 100 projekata 88 mora propast, ali zato Pol ulaže u svih 100 pomalo, i pušta ljude da propadnu i ne uzima im to za zlo. Nego kad opet dođu, opet ih sasluša i da im šansu, jer zna da nikada ne znaš kad i koja ideja može upaliti, samo treba biti strpljiv.
I tako dođosmo do kraja, ispade osim vremenskih uslova da je bitno pametno razmišljati, ne osuđivati neuspijeh, ne ubijati ideje i kretivnost. To Amerika u Kaliforniji radi, hrani ideje, hrani kreativnost, i šta je najvažnije, dozvoljava svima jednako da padnu i da uspiju. Oni koji padnu mogu doći i probati ponovo, u protivnom služe kao prirodno đubrivo ovima uspješnima – dobra radna snaga.
