Digitalizuj.Me(dije): Šta je na internetu večeras?

Prije par dana mi se desila pomalo nezgodna stvar: shvatila sam da ne znam da uključim sopstveni TV. Prije nego što pretvorim svoju reputaciju u pepeo i natjeram tatu, velikog ljubitelja ovog uređaja, da me se odrekne (zdravo, tata!), napomena da sam Extra Trio paket sama instalirala, izbjegavši bolni rastanak od 50€ (i svog samopouzdanja) na štetu T-Comove tehničke ekipe. Međutim, jedini „mali ekran“ kojeg gledam u poslednjih par godina je monitor mog laptopa.

Svima nama koji smo odrastali u vrijeme digitalnih inovacija ovaj scenario je daleko od neobičnog. Strimujemo i daunloudujemo, tvitujemo i šerujemo, a da se pritom često ne osvrnemo na munjevite promjene koje je donijelo digitalno doba – od ovih očiglednijih, jezičkih (vidjeti početak ove rečenice) do onih manje očiglednih ali suštinskih, koje se tiču načina na koji dobijamo informacije, formiramo mišljenje, zaljubljujemo se i svađamo, osnivamo kompanije i započinjemo revolucije, povezujemo se a istovremeno i izolujemo. Pošto svaka od ovih tema zaslužuje iscrpnu razradu, ovdje bih se prije svega osvrnula na nevjerovatnu brzinu kojom je, između ostalog, smartphone zamijenio imenik, rokovnik, alarm, sat, poštara i aparat za pritisak (a meni TV postao suvišan).

Prije neke tri decenije, na dan nezapamćene žalosti u našoj državi, moj deda je u nevjerici gledao emisije koje su prenosile vijest o Titovoj smrti uz komentar: „Ma ko to kaže da je Tito umro, evo sam ga sad vidio, pričao je nešto iz ove kutije!“ (njegov naslednik, stariji gospodin iz porodice, sada je ponosni vlasnik mobilnog telefona koji stoji u jednom džepu i imenika koji stoji u drugom).

Promjene nisu očigledne samo kroz generacijski jaz: “daleke” 2002. godine, Wikipedia ne postoji, ni Facebook, Skype i Twitter. U mojoj kući se još uvijek koristi dial-up. Pametni telefoni su oni u boji. Tračevi i vijesti se dijele uz kafu. Lajkuje se uživo. 🙂 Četiri godine kasnije, Facebook je otvoren samo za studente američkih univerziteta. Kao jedan od malog broja “fejsbučara” sa naših prostora, neumorno se dopisujem sa bratom preko walla bez ikakve ideje da to neko nekad može da pročita, i bez shvatanja da mi se način korišćenja ove mreže i stil izražavanja iz dana u dan mijenja (ovim putem se javno zahvaljujem Marku Zuckerbergu što me je uvođenjem timelinea podsjetio na sve blamove kucane VELIKIM SLOVIMA i uz milion emotikona). Do kraja 2006. FB postaje dostupan za svakoga sa kompjuterom i internet vezom, a ove godine broji preko 800 miliona aktivnih korisnika (uključujući sve prave i lažne profile, Druge Profile, Popunjene Profile, Wolim Nowaka Djokovica profile i Nisam Kriwa Sto sam Watra Ziwa profile).

U poslednjih par godina, tih 800 miliona ljudi zajedno sa milionima korisnika ostalih društvenih mreža dijele linkove i komentarišu sadržaje, uključujući i online izdanja dnevnih novina. Carla Robbins, zamjenik urednika prestižnog New York Timesa, kaže da je postalo gotovo nepisano pravilo da prođe svega 4 do 5 komentara prije nego što neko nekoga nazove fašistom. U martu ove godine NYT uvodi i pretplatu na digitalna izdanja, kao i ograničenje na broj članaka koje možete besplatno pročitati svakog mjeseca – što dovodi do toga da ih proklinjem svakog 15. u mjesecu. To im izgleda ne smeta, a ovaj dosta rizičan potez se, po preliminarnim istraživanjima, pokazuje kao dobar. YouTube počinje da ima kvalitetnije kanale nego bilo koji TV paket, “House” se emituje na mom laptopu ponedeljkom posle posla, a ja zaboravljam kako da iz prve uključim televizor.

Teško je predvidjeti budućnost digitalnog svijeta, ali je ona tu, iza ćoška, i svjesno ili nesvjesno srljamo u nju. Da li će internet zaista zamijeniti televizor i koja je budućnost štampanih medija, ostaje da se vidi. U međuvremenu, sve više vjerujem da u mnoštvu inovacija kojima smo zatrpani ne treba zanemariti prednosti „starih načina“ kao ni činjenicu da značajan broj ljudi još uvijek nije zaplovio digitalnim morem (tata, opet zdravo!). Odoh sad da gledam internet.

Autor: Maša Đikanović

Gostujući bloger

Author: Gostujući bloger

Share This Post On